Slučaj
Dana 13. svibnja 2005., gospodin Jure Mimica iz Splita, državljanin RH, direktor informatičke tvrtke BINAR, d.o.o. iz Splita uputio se vlastitim automobilom, registriranim u Splitu, na poslovni put u Sarajevo. Zajedno s njim putovao je zaposlenik tvrtke, gospodin Ivan Ćarija iz Splita, također hrvatski državljanin.
Istog dana, Hasim Erhatović iz Sarajeva, umirovljenik, državljanin BiH i RH, krenuo je iz Sarajeva na put prema svojoj vikend kući u Makarskoj. Putovao je vlastitim automobilom, registriranim u Sarajevu.
Na južnom izlazu iz Sarajeva, u 16,00 sati, gospodin Erhatović pokušao je preteći kamion koji je vozio ispred njega. Pri tom pokušaju, automobil gospodina Erhatovića sudario se s automobilom gospodina Mimice.
Srećom, nitko nije poginuo u nezgodi. Gospodin Erhatović slomio je ruku, gospodin Ćarija prošao je bez ikakvih ozljeda, a gospodin Mimica pretrpio je udarac u glavu uslijed kojeg je zadobio teži potres mozga. Automobil gospodina Mimice pretrpio je štetu koja je procijenjena na 20,000 kn. Policijsko vještačenje pokazalo je da je u trenutku sudara gospodin Erhatović vozio brzinom od 90 km/h. Dopuštena brzina bila je 80 km/h.
Gospodin Mimica podnio je 2. svibnja 2006. Općinskom sudu u Splitu, tužbu protiv gospodina Ferhatovića radi naknade štete. Tužbeni zahtjev sastoji se od zahtjeva za naknadu štete na automobilu, naknadu troškova liječenja, te zahtjeva za naknadu dobiti koja je gospodinu Mimici izmakla zbog toga što šest mjeseci nakon nezgode nije mogao raditi. U tužbi se navodi da nadležnost Općinskog suda u Splitu postoji zato što gospodin Mimica u Splitu živi, radi te je u Splitu koristio automobil koji je u nezgodi uništen. Osim toga, gospodin Mimica je bio liječen u Splitu. Iz istih razloga, kao i zbog toga što su i tužitelj i tuženik državljani RH, u tužbi se navodi da je za naknadu štete mjerodavno hrvatsko pravo.
U odgovoru na tužbu, gospodin Erhatović navodi da hrvatski sudovi nikako ne mogu biti nadležni u ovom predmetu, jer se prometna nezgoda dogodila na teritoriju RBiH. Gospodin Erhatović ističe da iz istog razloga pravo mjerodavno za naknadu štete može biti samo pravo RBiH. Gospodin Erhatović poriče svoju odgovornost za nezgodu i tvrdi da je vozio u skladu s prometnim propisima. Gospodin Erhatović posebno navodi da nikako ne može biti odgovoran za troškove liječenja i izmaklu dobit koju zahtijeva gospodin Mimica, zato što gospodin Mimica u vrijeme nezgode nije bio propisno vezan. Gospodin Erhatović tvrdi da gospodin Mimica ne bi bio ozlijeđen da je bio vezan, što potkrepljuje i time da gospodin Ćarija, koji je bio vezan, nije pretrpio nikakve ozljede.
Napomene:
- RH je stranka Haške konvencije o pravu mjerodavnom za prometne nezgode na cestama iz 1971.; RBiH nije stranka ove Konvencije.
- u RBiH na snazi je čl. 28. ZRS iz 1982.
- iako je i u RH i u RBiH na snazi ZOO iz 1978., sudska praksa ovih država razlikuje se u pogledu tumačenja odredaba o tzv. podijeljenoj odgovornosti za štetu. Prema sudskoj praksi RBiH propust putnika da se propisno veže sigurnosnim pojasom predstavlja tešku nepažnju, tako da se čl. 192. ZOO-a tumači na štetu oštećenog. Prema praksi RH propust putnika da se veže sigurnosnim pojasom ne predstavlja tešku nepažnju. Ako štetnik tvrdi da postoji kauzalitet između propusta vezanja i nastale štete mora to i dokazati. Čl. 192. ZOO-a glasi:
Podijeljena odgovornost
(1) Oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu.
(2) Kad je nemoguće utvrditi koji dio štete potječe od oštećenikove radnje, sud će dosuditi naknadu vodeći o okolnostima slučaja.
Analizirajte slijedeća pitanja:
1. Je li hrvatski sud nadležan u ovom predmetu?
2. Ako jest, koje je pravo mjerodavno za tuženikovu odgovornost za štetu?
