Pravnopovijesni sadržaji u sklopu pravnoga studija u Zagrebu izlažu se od samoga njegova početka to jest od od osnivanja dvogodišnjeg Pravnog fakulteta u sklopu Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu 1776. Pravnopovijesni sadržaji su tada izlagani u sklopu predmeta Opća povijest i povijest država (Historia universalis et historia statuum) i Domovinsko pravo (Ius patrium). U sklopu potonjeg je predmeta izdan i prvi udžbenik na hrvatskom jeziku na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a u njemu je izložena povijest hrvatsko-ugarskog javnog i i privatnog prava (Imbro Domin, Predznanya pravicz szamoszvojneh vugerzkeh, Zagreb 1818).

Nakon što je 1850. ukinuta Kraljevska akademija znanosti osnovana je trogodišnja Pravoslovna akademija koja je, slično kao i prethodna institucija, trebala poslužiti obuci činovničkog osoblja. Na tom je studiju 1855. uveden predmet Povijest Austrijske Carevine koji je, sukladno centralističkom usmjerenju u razdoblju Bachovog apsolutizma, trebao poslužiti jačanju jedinstvenog austrijskog identiteta i postaviti povijesnu okosnicu unifikacije prava u Monarhiji. Međutim, profesor tog predmeta Matija Mesić - koji će 1874. biti izabran za prvog rektora Zagrebačkog sveučilišta - aktivno se bavio istraživanjem hrvatske državnopravne povijesti pa je u izlaganje tog predmeta uključio i hrvatske sadržaje. U sklopu priprema za osnivanje sveučilišta Pravoslovna je akademija 1868. protegnuta na četiri godine, a u njen je nastavni plan uveden predmet Opća pravna povijest. Iako je na gotovo svim drugim srednjoeuropskim i zapadnoeuropskim sveučilištima kao jedini ili stožerni pravnopovijesni predmet izlagana nacionalna pravna povijest u Zagrebu takav predmet nije bilo moguće osnovati s obzirom na politički nadzor iz Budimpešte. Ipak, sadržaji hrvatske pravne povijesti izlagani su kao poseban dio predmeta Opća pravna povijest. Povijest hrvatsko-ugarskog privatnog prava još je od 1850. sustavno izlagana u sklopu posebnog pravnopovijesnog predmeta Hrvatsko-ugarsko privatno pravo kasnije preimenovanog u Privatno pravo Tripartita koji je kontinuirano izvođen do 1946. 

Predmet Opća pravna povijest uključen je i u nastavni plan četverogodišnjeg Pravnog fakulteta koji je osnovan kao dio Sveučilišta 1874. Prvi profesor tog predmeta Čeh Jaromír Haněl (1874-1881) posvetio je svoj istraživački rad dalmatinskim statutima temeljem čega je izabran za redovitog člana JAZU, a povremeno je izvodio i neobvezne predmete sa temama iz hrvatske pravne povijesti. Istraživanjem i izlaganjem hrvatske pravne povijesti bavili su se i ostali nastavnici tog predmeta. Hrvatska državnopravna povijest je pak opširnije i sustavno izlagana u sklopu predmeta Javno pravo dok se povijest privatnog prava nastavila sve do 1946. izvoditi u sklopu pravnopovijesnog predmeta Hrvatsko-ugarsko privatno pravo odnosno Privatno pravo Tripartita 

Međutim, iako značajna to su ipak bila tek fragmentirana izlaganja pojedinih dijelova hrvatske pravne povijesti. Stoga je na Pravnom fakultetu i Sveučilištu jačala namjera da se ustroji posebna katedra za hrvatsku pravnu povijest te da se po tome zagrebački Pravni fakultet izjednači s ostalim fakultetima u Europi. Za to se 1892. posebno zalagao rektor Josip Pliverić, inače profesor javnog prava na Pravnom fakultetu koji je veliku pažnju polagao hrvatskoj državnopravnoj povijesti. No, i dalje su postojale zapreke političke i pravne prirode jer je nove katedre mogla osnovati jedino Zemaljska vlada. Ta je vlada pod upravom bana Karoly Khuen-Hedervaryja pak očekivala da se takva katedra osnuje kao katedra za hrvatsko-ugarsku pravnu povijest zbog čega se na Pravnom fakultetu osnivanje nove katedre odlagano do povoljnijeg političkog trenutka. Tako je osnivanje posebne katedre za hrvatsku pravnu povijest zatraženo 1911. kada se na mjestu bana nalazio Nikola Tomašić, profesor javnog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu koji se i sam bavio istraživanjem hrvatske pravne povijesti. Ban Tomašić je, unatoč vlastitom mađaronskom političkom usmjerenju, podržao inicijativu Pravnog fakulteta i Sveučilišta za osnivanje katedre hrvatske pravne povijesti koja je tada konačno i ustrojena. Tako se od 1911. pa do danas nacionalna (hrvatska) pravna povijest kontinuirano izvodi kao obvezni predmet prve godine studija.  Prvi profesor novog predmeta postao je Marko Kostrenčić (1884-1976) koji je nešto ranije završio specijalizaciju iz pravne povijesti na sveučilištima u Pragu, Varšavi, Krakowu, Lavovu i Beču. Profesor Kostrenčić, kasnije ugledni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU), taj će predmet uz dulje prekide predavati sve do 1955. 

Ubrzo nakon osnivanja prve jugoslavenske države 1918. uz hrvatsku pravnu povijest su izlagane i pravne povijesti jugoslavenskih naroda te je u skladu s time mijenjan i naziv predmeta (Pravna povijest Srba, Hrvata i Slovenaca, Narodna pravna povijest). Predmet je opet dobio naziv Hrvatska pravna povijest u razdoblju NDH 1941-1945. Od 1946. do konca druge jugoslavenske države izlažu se pravne povijesti jugoslavenskih naroda odnosno zemalja te proces formiranja savezne države do 1946. godine; stoga je naziv predmeta pratio i promjene naziva državnopravnog okvira savezne države. 

Naziv katedre i predmeta Povijest države i prava naroda SFRJ je 1991. izmijenjen u Povijest hrvatskog prava i države, a sadržaj predmeta posvećen je isključivo izlaganju hrvatske državnopravne i pravne povijesti. Naziv matičnog predmeta se 2005. mijenja u Hrvatska pravna povijest u europskom kontekstu, a dotadašnji sadržaj proširuje se sa sažetim pregledom pravne povijesti onih zemalja u sklopu kojih su se nalazili dijelovi hrvatskog teritorija te onih koji su posredno, ali značajno utjecali na oblikovanje hrvatskog prava. Uz taj temeljni predmet nastavnici katedre izvode niz drugih izbornih predmeta na diplomskom i poslijediplomskom studiju Pravnog fakultetu uključujući i Centar za studij javnog prava i javne uprave.